Bratstvo Milovića iz Banjana - Opština Nikšić

Narodne pjesme (I dio)

Postavljeno 29. oktobra, 2012 by admin

Narodne pjesme nam je poslao Blažo A. Milović iz Vrbasa. To potvrđuje da on nije radio samo na prikupljanju važnih podataka koji se odnose na porodično stablo bratstva Milovića, već je sakupljao raznovrsnu građu koja predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o jednom vremenu i generacijama ljudi koje su u njemu živjele.

Od obimne građe sa kojom Blažo raspolaže, izdvojili smo dio koji se odnosi na njegovo sjećanje na dane provedene u školi, zapažanja o muzici i uopšte kulturnoj baštini i prvi dio narodnih pjesama. Kako se radi o dosta velikom sadržaju, objavicemo ih u nekoliko djelova. Radi se o pjesmama koje je sam zapisao i tako sačuvao od zaborava, a dio zapisa pjesama su mu ustupili Radosav Đapić, Boško Miljanić, Dragica Radović i Slobodan Elezović.

OTRGNUTI OD ZABORAVA

Iz škole se još dobro sjećam, predmet smo imali Muzičko obrazovanje ili kako smo ga mi nazivali «pjevanje». O svojim kvalitetima iz navedenog predmeta ne bih želio mnogo pričati, mogu samo napomenuti da sam jedno vrijem bio u đačkom horu, što nije baš beznačajno, jes da su me išćerali treći čas probe, ne zbog vladanja, nego nešto nijesu «ostali članovi hora» mogli da uklope «svoj glas» sa mojim glasom tj. visinom i bojom tona. No to nije ni važno nego sam samo želio napomenuti da sam još tada naučio nešto iz teorije a to je:
Da su, tri osnovna elementa muzike: ritam, visina i boja tona.

Značenje muzike se nemuzičkim jezikom ponajbolje može opisati iskazom da muzika izražava vječne ljudske emocije ne oslanjajući se ni na koju posebnu ljudsku situaciju.

Tri osnovna elementa muzike su istovremeno i tri osnovna elementa govora (kod nas mislim da je visina tona najvažnija). Razgovor i melodija često se preklapaju i većina stručnjaka se slaže da su muzičke ljestvice nastale od glasovnih manifestacija.

Zaključak svega toga bi bio otprilike:

Postoji osnovno pravilo koje se provlači kroz svaku vrstu muzike, ne umijem da ga definišem, ali ga osjećam.

Ritam četvrtinke u muzici odgovara udaru čovekovog pulsa.

U muzici zapada, osnovna ritmička jedinica je četvrtinka, koja odgovara udaru čovekovog pulsa. Međutim notiranje (bilježenje) ritma kasno se razvilo u klasičnoj muzici. Srednjovjekovna notacija bilježila je samo visinu tona. Čak i u sedamnestom vijeku, kada su načela moderne notacije bila već uveliko ustanovljena, ritam i tempo (brzina) često se nijesu bilježili. Tek od sredine osamnestog vijeka kompozitori češće bilježe oznake za ritam u svojim djelima.

Stare gradske pjesme i romanse baš i nijesu više u modi. Čuju se kao «eho» prošlosti, još samo u ponekim «boemskim» kafanama «na uvce» ili na glas-zajednički, kad čitavo društvance pjeva, «U ranu zoru» ili «Tiho noći»... Mladi ih više ne slušaju na svojim žurkama, samo rijetki nostalgičari još uzdišu i suze rone nad tužnjikavim molovima i riječima ljubavnog nespokoja.

Isti je slučaj, sa našim «šporkim» pjesmama, «poskočicama», (koje su se pjevale po sijelima i svadbama kao: prkosne, podsmešljive, vragolaste ili švaleraste-mislim da su i danas aktuelne) sjećam se dobro i igranki, ispraćaja u vojsku, koje su bile organizovane od 1950.g. na ovamo, nije su bile mimoiđene ovim pjesmicama kratkog sadržaja, koje su se mogle čuti svake noći po kafanama, kada bi nostalgija zavladala i uz «špricere» dočekivali zoru sa našim pjesmicama sve do devedesetih godina prošloga vijeka. Poznavanje tih starih pjesmica bilo je pitanje na neki način «možda» i plemenskog prestiža bez obzira dali su se pjevale u Banjanima ili u Vrbasu. Čitave svadbe su se obavljale sa ovim pjesmicama, kada se za muziku nije ni znalo. Po svadbama, danas od muzike te kratke pjesmice više ne mogu doći do «izražaja».

Ova da kažem «muzika-bez muzike», dobijala je sve veći broj obožavalaca kao znak pripadnosti «plemenu», a njen sami «izvor» je bio narod, poznati i nepoznati «stihoklepci», koji su ovim pjevanjem i nadpjevavanjem izražavali ljubav prema: rodnoj grudi, precima, djevojci ili momku, svatovske i čobanske pjesme, pjesme u kolu, razne pošalice i dokolice izražene kroz jedan vid pjevanja, koje su nalazile toplotu u ovom, nikad dovoljno zagrijanom kutku, uz zvuke u tadašnje - poneke «usne harmonike» i nezaobilaznih «gusala».

Pošto nijesam od onijeh koji bi znao ovakav način formiranja improviziovanih melodija po uzoru na jedan dati melodijski model, koji neki teoretičari nazivaju kao strukturni princip dvodimenzionalnih struktura prekomponovati na savremen način, nemojte mi zamjeriti ja ću se ponovo uključiti na čas Muzičkog obrazovanja – pjevanja i zapisaću sve one pjesmice za koje smatram da bi šteta bilo «prepustiti zaboravu», a potiču iz naših krajeva, jer ipak moramo shvatiti da nijesmo toliko bogati da možemo kupiti svoju prošlost, ali ako je zapišemo dio bogatstva će biti sačuvan kao prošlost našim budućim generacijama, pa zašto ih ne učinjeti bogatijim., barem za tu našu prošlost koju mi nazivamo „Svijetlom“.

Ponekad se prisjetim, mladalačkih kafanskih dana provedenih uz lijepu muziku, sjetim se lijepih muzičkih riječi u prilikama kada se slavila slava, seoski sabori, druženja blagih dana i još ljepših noći po seoskim sijelima naših «ravnih Banjana», te odlučih da zapišem sve uz pomoć ljudi sličnih (Boško Miljanić, Radosav Đapić i Slobodan Elezović) meni koji sačuvaše u pisanoj ili usmenoj formi ove pjesmice, koje ja nazvah po svojoj slobodi iako sam mnoge prisvojio od drugih bratstava i plemena:

PANORAMOM PJEVANIH PJESAMA IZ BANJANA
(OTRGNUTI OD ZABORAVA)

Nisam siguran dali sam odabrao najbolje pjesme, ali sam sve činio da odaberem LIJEPE RIJEČI u kojima su sažete sve naše ljubavi (i dok sam kosio i dok sam vodu nosio, dok monkovah i pošto se oženih, danas kada ja sijedim, a još dobra momka vredim, sve propuštene i nepropuštene ljubavi i sl)

Bez obzira na moju nesistematičnost, ovo je djelo više prenošeno usmeno nego u pisanoj formi te mislim da je to jedan rezultat našega naroda koje je stvarano vjekovima, te ako bi neko smatrao da bi sve ovo stilizovao u nekoj boljoj formi to bi me posebno obradovalo sve u interesu NEZABORAVA i onih koji dolaze posle nas.

Jedino što mogu kazati i onom čitaocu kome ovo moje prepisivanje - pisanije ne bude po-taman da je sve ovo što prepisah - napisah, od: srca, jednostavno, čisto i pošteno i hvala svima onijem koji mi dostaviše pjesmice koje su imali da ih ja samo zapišem u knjigu nezaborava, a čitaocu hvala ukoliko te svoje emocije prenese na unučad - našu budućnost i naše buduće čuvare nezaborava!

Da sam nastavio da živim tamo đe nastah, vjerovatno bi se bavio i samom analitikom, metodologijom i porijeklom ovog našeg zajedničkog NEZABORAVA, sve ovo što sada čitate je samo plod moje ljubavi, čaše rujna vina, nikšićkog piva, nezaobilaznog «Jelen piva» i «loze-trinaestojulke» čije riječi, glas i zvuk nosimo sa sobom i u sebi, zajednički svi mi.

Priznajem, nijesam se bavio detaljima, nije me uvijek interesovala misterija porijekla «riječi», nijesam se detaljno brinuo o kriterijumu, za mene su ljubav prema riječima, glasu i zvuku i visoke ocjene družine u kojoj sam se nalazio, bili iznad običnih, teoriskih analiza. Možda su ponekad popuštali kriterijumi, možda je ljubav pobjeđivala, češće pa, neka, ovo su pjesme nas običnih ljudi koji zasigurno u sebi posjeduju gene NEZABORAVA.

Ova «panorama Banjskog nezaborava» (bolje bi bilo reći Crnogorskog - ali pošto sam ja Banjanin dozvolite mi da to malo bez ikakve zle namjere - prisvojim, više no što bih trebao) koja je pisana u usmenoj formi vjekovima te je treba gledati, i saživjet se sa njom iz nekog sasvim drugog ugla, možda baš iz nekog našeg Banjskog ugla, jer sa ovim pjesmama smo se mi rađali i voljeli, kao što smo sa njima odlazili u čobane, sijela, vojsku, vjenčanje, odosmo i u kolonizaciji kao i što odlazimo na vječni počinak, sa ovim pjesmama pođoše naši ljudi i u dijasporu – na sve kontinente ovoga svijeta. Ova panorama-nezaborava su pjesme našeg bola, radosti i tuge, lijepih i tužnih doživljaja, ova panorama smo mi sa svojom prošlošću, sa svojim doživljajima nekdašnjice i sadašnjosti gdje se ne bi trebala sa njima mimoići nepredvidiva budućnost, to je panorama-nezaborava ljubavi iz naših Banjana, glavnog i najvećeg Banjskog grada u dijaspori Vrbasa, nade, tuge, vode, zemlje, sunca, neba, zvijezda, i nadasve ravnice. Ovo je panorama svih naših izazova.

Gledajući cio jedan ljudski život kao jednu veliku zagonetku, rebus, anagram, kao nešto nedokučivo, sumnjivo, nepredvidivo, jedino što nas može razgalit je da se skupimo neđe kao pravi Plemenici - bratstvenici i zapjevamo onu našu:

Zapjevajmo složno glasno
Ko rođena braća da smo

Oćemo li momčad mlada zapjevati ko nekada	Navikla je naša stara da nas pjesma razgovara
Zapjevajmo složno glasno ko rođena braća da smo	Mi smo momci s`onih brda đe ne smije da se mrda
Zapjevati mi oćemo no neznamo kako ćemo	Zapjevati nemam volju dok ne čujem glas pištolju
Mi smo momci s`onog krša suri oro đe leprša	Mi smo momci s`onog mjesta Smail aga đe je nesta
Mi smo momci s`one ploče đe se viče «anu čoče»	Đe se kote šarke guje đe se dobra pjesma čuje
Oj lijepa moja Kate pitala me majka za te	Oj Garina kosa duga mrsio te vjetar s juga
Oj kolibo na vidiku poljubim ti ja planinku	Oj đevojko oj Mirjana pušti školu ajd` sa nama
Oj đevojko moja Koko poljubim te ja u oko	Oj lijepa moja Vesna bila si mi ruka desna
Oj lijepa curo Zoro prstenu se nadaj skoro	Oj da mi je do Nataše doći dok je ne poplaše
Oj najljepša u katunu doću da ti češljam vunu	Oj da mi je doć do Rade u Vrbaške «Vinograde»
Oj lijepa moja Đuke basta li ti što u ruke	Oj da mi te Jokna neđe u poganske sresti međe
Oj đevojko pod Omarom kuburom te gađam starom	Oj đevojko sa Žabljaka ladna guko kačamaka
Basta, basta moj Ilija liver kanta i mistrija	Oj đevojko moja plavka konobarko sa Žabljaka
Oj pašino polje golo raskosim te naokolo	Oj đevojko iz Jelike pošto kilo varenike
Oj Banjani pleme dično bez vas mi je neobično	Oj đevojko iz Bijele donesi mi granu jele
Otkad nismo „brale“ mili u Pašino Polje bili	Oj đevojko oj Milice moja stara ljubavnice
Ja ću tebe granu s bora svisokoga Durmitora Ja ću tebe tisovine iz mog sela iz Somine	Oj da mi je u mukama sresti babu s unukama
Oj đevojko vruća vareniko sad si stara pa te neće niko	Oj veliki Bukov gaju Garina te leđa znaju
Oj da mi je mrsit kose garavuše što ih nose	Oj Jelena s javi brave đe zelene ima trave
Od poljupca jedne žene srčane me bole vene	Od poljupca jednog vruća zapalenje dobih pluća
Oženjen sam imam sina al sam momak ko planina	Ostade mi srce gorko ljubeć tebe hercegovko
Oj da mi je curu Lenu poljubiti na stijenu	Oženjen sam imam ženu i još 5 – 6 po terenu
Obraza mi nije loša jedna mala iz Tološa	Oćeš li me stari pope s jednom garom vjenčat jopet
Ovce čuva moja Đuka i navija za «hajduka»	S kamenice vodu pije pogledajte lijep li je
Od kotara do kotara dobar li je za samara	Ovo ti je moja Garo nekadašnje društvo staro
Ovo su ti oj Jelena redom braća ne ženjena	Obišo sam Užice i Čačak volim žene ko slaninu mačak
Ostade mi u stranama Garin džemper na granama	Od uskočkih devet sela najljepša je Krnja Jela
Ostade mi u sjećanje s jednom Garom milovanje	Ovce čuva Jovana i Stoja i gledaju «mrče» li se koja
Običaj je kaži plavci da sve tajne kažu majci	Pripazi se moja tašta vidiš da se radi svašta
Ogriješi mala dušu kod bunara na Bogdušu	Pogledaj me mala neđe ispod kose tvoje smeđe
Podizaće moga sina Krnja Jela i Somina	Plače mala iza glave poklali joj vuci brave
Pijem pušim radim svašta penziju mi prima tašta	Popravljaj se «mila» brže na što ti se gaće drže
Popravljaj se brže Sonja ubrzo će pazar konja	Požućela moja Mica ko rudarska prikolica
Plače mala niz previju konj prekide tovariju	Pričekaj me moja Zore kod hotala Crne Gore
Prijo moja prijenula za me kao smola za jelovo granje	Pro planine mala kuka ranili je mjesto vuka
Pritezo sam jednu Dušku da mi đecu rađa mušku	Pričekaj me moja Mike u Žabljaku kod Planinke
Rekla me je čekat Joka kod motela «Gorskog oka»	Rekla mi je mala dati bateriju od 100 vati
Ranili je lovci stari na zlo mjesto pa krvari	Reko mi je đedo stari da biljege vidim «Gari»
Rekla me je čekat Vera u Žabljaku kod jezera	Rekla mi je rodit sina jedna mala iz Maslina
Sjećaš li se plavokosa kud te đavo samnom nosa	Sve što imam sve sam dao dok sam Garu upoznao

Sve zbog jedne male zvrce oboljelo moje srce	Sinjajvino ti jedina najljepša si od planina
Skontaj mala pa naplati što živjesmo nevjenčati	Sjećat će se mala mene i u crne dane njene
Sviđa mi se u đevojke smeđa kosa na uvojke	Sviđa mi se i jes fina kraj Nikšića Straševina
Za đevojke i momčeta i jalova govečeta	Sto sam puta viko Rosi Rosi, Rosi - ne prkosi
Sve mi jedna mala viče kući, kući nesretniče	Sinoć sam ti san snijeva dobila si splet crijeva
Sve odavde pa do Uvca idu žene traže kupca	Sjela mala kraj borića došo šumar da čekića
Sve zbog jedne cure mlade volim tebe Vrbas grade	Sve što sam ti mala isko u jednu bih ruku stisko
Sve mi jedna mala vika ajde samnom pro Konika	Sve se jedna mala trže moj «zekančić» kad zarže
Sjećaš li se stari «brko» kad si i ti nekad mrko	Sinoć mi se dogodila šteta pobjegla mi cura iz kreveta
Blejali su ovca i šilježe kako čoban čobanicu steže	Sjećat ću se društva svoga i skorupa Šaranskoga
Slovenijo j.... li ti staze i slovenke što po tebi gaze	Slomila se moja Mila u Plužine niz točila
Sve me jedna mala zove povrh strane Milanove	Srce moje rane kite dođte cure liječite
Sinoć sam te sanjo mila da mi bješe preko krila	Što se moje male tiče poštena je nema priče
Što me jadnog ljubav smete pa ostadoh ko dijete	Koja mi ga izliječi daću joj ga bez riječi
Da me nije ljubav smela porasto bih kao jela	Što se garo ne udade no ostara i propade
Što mi «gara» nešto mrdi na kačamak i sir tvrdi	Teži mi je pogled «Gare» no godine moje stare
Što se tebe «garo» tiče moj «Galonja» kako riče	Štono nema moje «Čađe» u rukama da se nađe
U tebe će mala ući teška bolest spavajući	Udade se pa se vrnu da liječi ranu crnu

U krivini stala «Puca» šofer «Puci» gaće buca	U Rade se Kosta snaša do juče je bila naša
U Mojkovcu ispod mosta tu mi jedna «Gara» osta	U Žabljaku snijeg kažu ni svitice ne pomažu
U tvoju sam malu kuću vareniku pio vruću	Uzeše mi život «Gari» Bjelopoljski lešinari
U mladosti dok sam pjevo ječalo je Tomaševo	Volio sam sve do skoro «moračanku» što sam moro
Volim cure volim plave život daću za garave	Vazda mi se dopadalo zavoljeti pile malo
Voljela me jes nekada nije važno skim je sada	Viri mala iza ćoška raščupana ko kokoška
Voljeli se ja i prija ko Romeo i Julija	Volio sam nekad dvije a sad jedna dostamije
Vasojevka kad poljubi tri se dana znaju zubi	Volim prići goloj «Gari» no da mi se digne stari
Zašto «Garo» gora vene kad ostaju uspomene	Znaš li mala one dane kad me zvaše moj dragane
Zalud mala gimnazija tvoja zajeba te nepismenost moja	Znaš li mala one jele đe najprije reče lele
Zateko me sinoć stari s jednom «Garom» u kućari	Znaš li mala onu čuku đe najprije reče kuku
Znaš li mala one međe đe najprije preblijeđe	Zakuj prozor moja garavušo đe je tebe neko operušo
Zašto «Garo» spavaš sama u najljepšim godinama	Kako ću te voljet «Bebo» moj ti mačak, mačku grebo
Ženiću se od Ostroga nebi li mi Bog pomoga	A oj «Garo» jel ti grota što mi uze po života
Ajmo mala u ornice da beremo borovnice	Ako mala nemaš kude ajd sa nama pa što bude
Ako sam ti kasno šljega onda «Garo» drž se njega	Ajmo mala kod ovaca da igramo preferanca
Ajmo mala u onu šumu da krpimo tamo gumu	Ajmo mala u one kleke da lijepimo tamo fleke
Ako mala imaš volju na đedovom čekaj polju	Aoj «Garo» bil umrla da ti đerdan skinem s grla
Brijem bradu a brkove neću na brkove cure nalijeću nećemo se ni brijati rode cure vole kada ih ubode	Čija se ono «Gara» vije povrh brda Šaranskijeh pa neka je nek se praća uhvati će i nju braća
Brajkovača i Gomile mnogome su vrat slomile	Eh kakva je kad se skine gusta magla sa planine i još ljepša kad se svuče mlada «Milja» u prsluče
Čija ono «Gara» pjeva na vratima Sarajeva	Čija li je ono mala što me mrko pogledala
I još ljepša kad se skine šćer Cvijete Miletine	«Gorsko oko» u Čečare poljubim ti konobare
Čini mi se davno neđe mrsio sam kose smeđe	Gledao sam od meraka đe ljubave đed i baka
Gledao sam s Kučajvice njegovučke čobanice	Gruševina kad se srče kažu da se dobro mrče
Da mi oće imat žena dugu kosu niz ramena	Da se ženim baba neda lako joj je ima đeda
Da mi oće imat žena duge noge kao «Brena»	Doša bi joj na Malisnko kad bi dala što sam isko
Doći će mi moja «Murga» kod hotela Metalugra	Da sam znala da ću za barabu metnula bi gaće na tarabu
Evo «garo» evo mene evo stare uspomene	Ej Zećanko brčkaj vodu Žabljačani kad ti odu
Đe pogledam tu pogađa moga đeda stara «čađa»	Eh kako se ljube đeca u «gomile» i «studenca»
Eh kakva je kuku-lele noge krive a debele	Iako smo mala ljuti milo mi te spomenuti
I ja sam ti mala neki faktor na pilanu danas vozim traktor	Ima oči privlačljive ko jesenje zrele šljive
Imal iko dobra «junca» jednu «Garu» da izbuca	Ja garavo volim oko kako voliš ti đevojko
Jednoj «gari» u kućari probao sam skorup stari	Ja sam maloj na Sv. Luku pod haljinu zavlačio ruku
Ja sam maloj na kauču ugradio duplu vuču	Jesam li ti mala reko da će ti ga spuštit neko
Ja zavoljeh jednu «blesu» u Nikšiću pod Trebjesu	Jednoj maloj na Koniku popio sam vareniku
Ja sam moju zaposlio «garu» u nikšićku željezaru da zaradi koju paru i da baci društvu staru	Ja sam maloj niz Krnovo lezi-dikse komandovo i još sam joj sa vrh brda komandovo da ne mrda

Ljubio sam šćeri dvije komandira milicije onu mlađu stoji jeka kano mene od «pendreka»	Jede sira pije vare provaljuje u kotare
Još se mala ljubit šćaše no pijevci zapjevaše	Ja je ljubim a ona se mota kažte žene čija je sramota
Jednu malu iz Pljevalja ljubio sam pa ne valja	Kad se digne koliki je gusti oblak sa Golije
Koliko sam viko Radi blago nama dok smo mladi	Kad joj vidim bjele «none» tresu mi se pantalone
Druga ona sa Previša kada ljubi brke šiša	Vala mala imaš prođu ova momčad kad ti dođu
Treća ona sa Malinska kada ljubi ne pritiska	Kako ću te voljet mila u te nema 30 kila
I četvrta sa Žabljaka kako ljubi čast joj svaka	Kazuješ li «Garo» majci da se ljubiš na igranci
Kupala se Nataša u Savi digla noge da se ne udavi	Kakvo «Gara» ima oko ni planinski nema soko
Leži mala sva u krvi okršaj joj bio prvi	Legla mala u jasle da spava došlo tele pa je zajebava
Ljubio sam cura osam nijedna mi ne zna ko sam	Ljubio sam jednu trojku Cicu, Micu i Radojku
Ljubav jedne žene plave mogla mi je doći glave	Ljuljali se ja i «Gara» na vrljici od kotara
Mrsio sam od miline guste kose Draganine	Mala moja što se stidiš što ne dođeš da me vidiš
Mala moja oćeš li mi dati ono što ti majka daje tati	Mala moja suknje mini bolje ti je i to skini
Mala moja sve u svemu nadati se nemaš čemu	Mala moja kose riđe udri nogom ko ti priđe
Mala moja moj «binjašu» divno li te braća jašu	Mala moja podigni haljinu da ti uspem ulje u mašinu
Mala moja u deseti širi ruke pa me sreti	Mala moje suknje maksi na koljena piše taksi
Mala moja ne navikla čuvat ovce bez bicikla	Mala moja kako ti je vozit FAP-a niz Platije ????

Mala moja sluša ploče vareniku mačak loče	Mala moja moj «fijatu» parkiram te u pojatu
Mala moja dajem ti na znanje sila masi daje ubrzanje	Maloj mojoj mušterija sveti Petar i Ilija
Mala moja pile fino ljubismo se kolektivno	Mala moja kukavice ajde samnom pro Zmijnice
Mala moja suknje šije da privlači mušterije	Mala moja s Kosenice ko ti s`kroji farmerice
Mala moja sa pilane sunča noge na balvane	Mala moja ne diraj mi rođa dirneš li ga zapeću ti gvožđa
Mala moja Sv. ti Luke stavi moje đe i tvoje ruke	Neko mi te krade «gara» srcu mome iz njedara
Mala moja kad me sanjaš đe najprije ruku stavljaš	Nekada sam u zanosu milovao njenu kosu
Na krnovska hladna vrela «gara» mi je džemper plela «Gara» plela ja joj svezi pa me njena majka mrzi	Nemoj mala pri svijesti u auto moje sjesti vratiću ti istom mjerom ubošću te šrafcigerom
Nemoj da te mori tuga evo tebi starog druga	Nema momka bez seljaka niti FAP-a bez duplaka
Uzmi mala mog kolegu on motornu ima šegu mala moja moj balvane otisnem te niza strane	Najljepše je milovanje đe bukovo šušti granje
Najljepše je milovanje rujnoj zori u svitanje	Nema ljepše uspomene od ljubavi privremene
Na krvavu njenu muku lijevu sam stavljo ruku	Nemoj mila da te mori tuga evo tebi tvog staroga druga
Nemoj mene «garo» kleti na prošle se dane sjeti	U Banjane magla pala kad se digne doću mala
Neznam sinoć kojoj ženi ja uvalih mlin kaveni	Nedaj «garo» da ti uđe na imanje ništa tuđe
Ne navikla moja Zora čuvat ovce bez motora	Nevjenčana moja ženo dokle ćemo razdvojeno
Nećeš mala iz «fijata» izlaziti iz inata	Nikšićanko sa bedema đe si kad ti braće nema
Nekada sam bio i ja zapjevati meraklija	Nemoj mala dirati do međa gađaću te kamenom u leđa

Pijem pivo ljuštim šljivu derat ću te mala živu	Mala moja moreli ti litar šljive na dan biti
Nemoj mala ne valja ti s dvojicom se zabavljati	Konobarko sa Boana koliko si bodovana
Nemogu ti doći Jele dvije mi se krave tele	Sjetila se poljubaca Mara poljubila u noge zvonara
Mala moja ulovila zeca puštićega devetog mjeseca	Sjela mala na «prlinu» čeka vuka na strvinu
Malu moju pojeli vukovi ostale joj noge i kukovi	Šta bi mala da te sretu ovi vuci u nametu
Mala moja otvorila širom da me gađa letećim tanjirom	U mog «ćaće» tri-četiri vola a u mene trbušina gola
Na kraj sela jedna žena rađa Idem viđet čija li je građa	Mala moja na livadi spava ja mislio kobila se valja
Kako ti je mala duši kad ti noge «minu» uši	Drž se mala drž se moga karaktera poštenoga
Gledao sam dvoje đe se muči majka ćerku ašikovat uči	Ženit ću se ovog ljeta makar bila od gurbeta
Kad družina pjeva moja ječe brda i osoja	Sve zbog jedne cure mlade ja zavoljeh «Vinograde»
Meni nešto noge zebu ajde mala da pravimo čergu	Viko sam ti mala prije prođ se mene čivtelije
Što mi nešto naum pade «Crnjo» moja đe si sade	Kad zapjeva partija momaka brat do brata rođak do rođaka
Ruko moja duža od rukava bil poznala kog si milovala	Što je brda i kuda sam odo koja bi me, manitu je vodo
Đed mitraljez donio iz rata evo mala podupiri vrata	Ne ženi se jado iz Lisine svaka jede koto kupusine
Ne ženi se jado iz Oraha svaka jede koto kačamaka	Jedna mala iz Uzgori deset puta «puru» soli
Imao sam malu druga zaboravit ne mogu ga	Mala moja moj dorate prođe ljeto ne pojate
U Vrbasu što ne valja to je došlo iz Pljevalja	Izvadit ga nećeš Joko zaboden je poduboko
Oj đevojko iz Glibaća jedna ti je noga kraća	Oj rakijo moja krvopijo sve sam pare na te potrošio

Sjetićeš se mala mene dok livade ozelene	Oj najljepša među «mati» bili dala mome tati
Kuni mala p.... materinu što te nije isturila finu	Bili dala tati mome ćerku sinu njegovome
Uteče mi jarac pro gradine ajde mala dočekaj ga čime	Što me mala preda sudu vodili te bože ludu
Oj Lazare oj Miloše đe vi kosti ostadoše	Domaćine toči čaše da kvasimo grlo naše
Oj đevojko bila živa ti si davno popuštila	Nikad nije bilo teže nego «Gara» kad pobježe
Nema više ko nekada priganica od poklada	Domaćine šta ti bi pa ne možeš popiti
Bez izvora nema vode ni života bez slobode	Nazdravi nam domaćine jer je tvoje krsno ime
Čašo moja nogu isčašila đe si mi se dosad zabavila	Svekrvice ne budi budala daj mi sina ja bih se udala
Rešila sam da se ne udajem teško mi je rano da ustajem	Ja te mala neću kleti samo oči ispale ti
Ljubio sam curu finu na glavicu Štukeljinu	Avdalušo sa stepena oćeš li mi biti žena
Sjećaću se dovijeka više Krsca – Usijeka	Drugarice ne odaj me kod tebe su moje tajne
Reko mi je dragi doći no je dalek put po noći	Jedini si moj dragane i kod mene i kod nane
Ljubila te dragi zmija među oči đe sam i ja	Koso moja padaj pravo prekrij moje oko plavo
Mila majko kad me rodi što me na da Pivi vodi	Niko ne zna ko đevojka koliko je ljubav gorka
Dođi draga ovih dana pro Javorka i Brezana	Prekrij moje oči plave da dragana zaborave
Oćemo li moja tugo zaboravit jedno drugo	Đevojkama idu momci moj je dragi još u vojsci
Idu dani idu noći provodim ih u samoći	Od ljubavi osta samo da se slatko pogledamo
Gajila sam cvijet plavi u planinskoj rosnoj travi	Žali mala, žalićeš do garoba ti ćeš mena a ja nemam koga
Sve prolazi i sve vene al ostaju uspomene	Oj mladosti moja kleta kad mi dvadest bješe ljeta
Voli dragi cure redom mene srcem i pogledom	Imao sam u mladosti lijepijeh dana dosti
Oj lijepi moji sati za vama ću zaplakati to su bili sati sreće koji mi se vratit neće	Imala sam ja mladića u Banjane Milovića zlato moje najmilije kod «Pavuše» vinjak pije
Ludo me je zanijelo preko Ravnog jedno selo	Sve mi nešto pogled leti u Goliju pro «vrleti»
Imam dragog garavoga imenjak je brata moga nisam znala mili Bože da se tako voljet može	Idem gorom, gora šumi objavljujem ljubav kumi
Udat ću se nek svi znaju u Banjane rodnom kraju Ženit ću se iz Banjana đe krtola rađa rana	Oj đevojko, oj Radojka đe si rasla ko đevojka
Otkako se mala uda nosim crno oko m...	Đe si pile od sokola s visokoga Durmitora
Umro majstor što bešike gradi, mala moja šta ćeš skopiladi	Mene moja govorila Zora bez mene joj nema razgovora
Mala moja prekardaši sad je voze ćumuraši	Ja i mala obadvoje đeca svakoga se sastajemo sveca
Kako srce zna da para kad se sretne ljubav stara	Sve se mojoj maloj čini pod kućom joj melju mlini iznad kuće valja stupa koliko je mala glupa
Kako srce zna da boli zauzeto kad se voli	Ja sam maloj reko zbogom na stanicu pod Ostrogom
Kunem ti se oj, Jelice skinuću ti farmerice	Jelovina, bukovina i još koja cura fina
Zapjevajmo seje mile kao što smo naučile imam braću i rođake imam ponos na sastanke	Moj dragane moj božure zbog tebe me mrze cure neka mrze i više će naudit nam ništa neće
Pao snijeg po planini pa se maloj zora čini	Majka braću odgojila a rođake strina mila imam brata i dragana obadva su Radovana
Evo ima šest godina kako volim banjanina	Oj lijepi moj dragane kad ćeš doći u Banjane
Oj, da mi je doći malo plavom moru na Igalo	Majko moja roditelju ispuni mi srcu želju da poljubim koga volim da ti mlada ne obolim
Srce moje, jadno, bolno ol kad biti zadovoljno	Oj đevojko sa Stepena zoveš li se Mil.. Milena
Moj dragane eto, eto cijelo te varah ljeto voljela te sve za šalu držala te za budalu	Moj dragane moj komšija ti si moja simpatija zaludu ti moje janje to ponovno udvaranje
Gledao sam s Volujaka đe se baba s đedom jaka	Volio sam i voljeću kog sam dosad više neću
Zaludu ti moje janje to ponovno udvaranje propali su svi odnosi «Samo zdravo i kako si»	Oj, đevojko sone strane baci koji pogled name
Jedina mi želja osta bačit malu s Pivskog mosta	Nemoj mala ako nešto bude na poštene kazivati ljude
Nema momka ni đevojke što ne rode crnogorke	Čuj me mala crna jado i vuk voli jagnje mlado
Volim kosu očešljanu i prirodu nasmijanu	Pravo ti je moje janje jedan više ili manje
Ja dragane imam svoga momka a ti gledaj sa obadva oka	Dođi mala u ornice da beremo borovnice u ornice da sjedimo i da ljubav riješimo
Ja sam malu sve u šali nazivao vraže mali	Mala moja otprilike traži nove ljubavnike
Majka Rosu sitno pletijaše na četvoro i na devetoro moja Roso ne varaj momaka ubiće te munja iz oblaka	Poljubi me moj «jadove» nije ljubav na bonove
Pored tebe moj dragane vodim ljubav na sve strane	Moj se dragi zove Zoran no je često ljubomoran
Moj se dragi sviđa mojoj mami, staroj ženi kako nebi meni	Današnje su žene advokati nedaju se mladima sastati
Neću momka što ga žene hvale, pa da kažu one me udale	Imam momka lijep ko delija posla sa njim ima milicija
Ja ne smijem reći majci da me ljube milicajci	Ja sam rekla mom draganu da ne ide u kafanu
Blago tebe golube na grani kad ti niko ljubavit ne brani	Kad će dragi ruka tvoja na ramena pasti moja

Mene moja mala veli, ja te neću jer u lošem radiš preduzeću	Sviđa mi se kod dragana smeđa kosa brenovana
Zove mala iza brega da ne može sad bez njega da ne može bez onoga bez džemera suknenoga	Dok ja berem zrele šljive a moj dragi ore njive moj dragane ori, ori nemoj da te ljubav mori
Otkad gaće vežem žicom sve me zovu propalicom	Mala moja svete fini noge su ti ko grisini
Rodi majko još jednog ko mene nek po selu pocrkaju žene	Mala moja grom te gađo ne no mene đe te nađoh
Žao mi je moj dragane što mi radiš na balvane	Moj je dragi sirotinja neka prsti vire sa vrh opanaka
Mala moja možel biti svi ljubave do ja i ti	Nekadašnja moja Dane sad si krpa za ribanje
Neka priča ko što hoće moj je dragi slatko voće	Udati se nije moda najljepša je sad sloboda
Ostaro sam al ne mari još bih dobro došo «gari»	Bolje dragi da te nije da te manje jada bije
Najljepša je od davnina u Banjane omladina Ostaro sam i sijedim a još dobra momka vredim	Vidi jada vidi sada niko joj se ne dopada cipele ćeš poderati «para» nećeš izabrati
Jesil mala ovo ljeto udarala u glijeto	Ta ti cura momka ima poznato je nama svima pozdravte se pa izađi a ti curo drugog nađi
Vidi vidi kako zna fina momka da bira alaj si se prevarila ja sam ti ga ugrabila sad ćeš viđet da je takao izabraće mene Marko	Ovo dvoje bore zelen vjenčaće se o jeseni našli su se u nezgodi u kolu se ljubav vodi
Moj dragane kad nisi kod kuće druge momke moje srce vuče	Sijelo je, sijelo mi nije nema moje lole najmilije
Dilja, dilja, dinčići javorovi klinčići javorovo granje mala moja, moje milovanje	Pjesmo moja mio razgovore oćeraj mi brige što me more
Durmitore ko ti pije vodu kad sa tebe čobanice odu	Oj Garina kućo pokraj vode pokrivena listom od jagode
Da vidimo šta ti znaš umuješ li da igraš	Ovo dvoje dobro igra dabogda ih đavo stiga
Nit orala nit kopala no ti ćaću zakopala	Mlado momče bolje skoči gledaju te crne oči crne oči cura mlada ona u te ima nada
Ovo dvoje bor i jela Morača ih ponijela	Oj Gatačko zelenilo mome srcu omililo
Nevesinje moje rosno ti ostade mi odosmo	Ova mi je pjesma najmilija kad zapjevam živjela Srbija
Evo sam ti mala došo sa Lovćena od Njegoša	Ustaj mala svanulo je davno treba stići u Banjane ravno
Za tebe me neda majka još sam mlada i nejaka	Mala moja il oćeš il nećeš nemoj posle da mi se namećeš
Druže Tito ljubičice nedaj Trsta ni Gorice nedaj Trsta ni Gorice da je gaze izdajice druže Tito samo reci zborno mjesto na Rijeci	Oj Jelena milo moje ko ti mrsi kose tvoje mrsio si nekad i ti moradoh te prevariti
Oj da mi je doć do tebe Kankaraška mlada «Bebe»	Divno li ti Bog pomoga pod kolibom đeda moga
Znaš li draga ono drvo što rekosmo ono prvo jedno drugo da čekamo da se više ne varamo pa zajedno da živimo	Moj dragane žao mi je al krivica moja nije žalićeš me zlato moje kad u selo dođem tvoje kad se udam za drugoga za najboljeg druga tvoga
Prevedoh te moj garavi preko vode bez oglavi prevesti me bilo lako ti vodila a ja skako	Stari ljudi nemojte zamjerat mi smo đeca učimo se pjevat moje janje u kolu najmanje najfinije pa mi najmilije
Oj đevojko moja «maco» divno li te sredi «braco»	Odnio ti đavo mala ono što si njegovala
Mala moja bil mi dala da očupam za «gusala»	Mala moja i tvoja je pukla ćepanica kojom si me tukla
Ostaše ti gaće nove među vrstu od krtole	Ide mala iz lijeske ko ranjenik sa Sutjeske

O đevojko đe si bila te si gaće izgubila	Uprti me majko ko «šilježe» pa me nosi đe đevojke leže
Tri đevojke a ja sam ne dadu mi da spavam sve tri gole, sve me mole ne mogu im ništa sam	Jedna mala na livadi drma kolac da izvadi drmala ga jedna prije izvadit ga mogla nije
Oj đevojko moja mila strijela te pogodila pogodila ako iđe đe te majka prvo viđe	Moj dragane svi se kunu najljepši si u katunu, ti najljepši u katunu dođi da mi češljaš vunu
O đevojko s međeđega u zo čas ga stobom lega u zo čas ga stobom lega izjela me buva svega	Oj đevojko suknje mini bolje ti je i to skini uska suknja jedva miče a magare pod njom riče
Oj đevojko đekli đekli oćemo li đe smo rekli oćemo li đe se mora jer tu nema drugog zbora	Sve za moje zdravlje pita jedna mala iz Korita Sačekaj me moje «lane» u Trebinje pod platane Ja ću tebe moje «cveće» na vratima od Bileće
Mili bože šta to znači kad se nebo naoblači, pa to ti je moja blesa kiša pada iz nebesa	Oj đevojko «galijote» Ratko Rakov ljubio te Zapjevajmo momci stari neka pukne srce «gari» nek joj puknu «džigarice» «Gara» moja ljubiću te
Oj đevojko iz Banjana ružo moja neubrana ružo moja neubrana neka si me dočekla	U Banjane pokraj puta raste jedna «ruža» žuta nije «ruža» što no vene nego mala čeka mene
Ženiće se «rođo» kaže iz Vrbaške trikotaže Ženiće se «rođo» veli neđe možda o jeseni	Udaće se «Gara» veli iz «Karneks-a» blagoš meni u «Karneks-u» i ja bijah dokle «Garu» ja volijah
Što me majko ne poturi đe Nikšićko pivo curi Konjak, vinjak pa i loza to je moja dijagnoza	Kakva bješe «rosno cveće» po Bileći te se šeće Odnese je mutna voda po Bileći da ne oda
Teško mene i mome «šarovu» on na lancu a ja na «birou»	Ženiću se iz inata iz Vrbaškog kombinata
Sakatog me napravio ćaća treća noga do koljena kraća	Daj mi mala, nemoj mi je kriti nećeš u njoj kupus kisjeliti
Mala moja sjedi ti do čiče pa da čiča tvoj problem dotiče	Podaj mala regrutu na putu malo para da kupi cigara

Ja sam Blažo s Crnog Kuka pranđed mi je bio Nuka	U male mi među noge janje a u mene nožina za klanje
Mala moja j...m ti poštenje ja se skidam a drugi se penje	Mala moja još dijete a mjesec joj grije pete
Mala, moja, vruća vareniko, Bože crko, ko te ne bi srko	Maloj mojoj nestalo cigara popuši će «stenju» od samara
Mala mi se gaćicama klela dala bi bi no nije «načela»	Mala moja daj mi daj mi, ako nemaš ti pozajmi
Srce moje, kucalo pa stalo, sjetilo se koga je imalo.	Ostara se curo Rado ko se tome jadu nado
Idem putem, šutiram kamičke, ala sam se zaželjeo «lopte»	Ja sam Jacu ljubio na panju, u neznanju prevrnuh se na nju.
Zlatica mi u krtolu stigla ja je prašim, ona noge digla.	Moram stobom ležat tašta, došla ti je šćer nizašta.
Mojoj maloj, pale gaće ima braće, podizaće.	Garavušo, ti poštena budi, ko se stidi, a ti ga ponudi.
Garavušo, majka ti se ganja, neće iver, daleko od panja.	Oj, da mi je bačit minu pod ponjavu puničinu.
Mene moji govorili preci: il se ženi, ili ga sijeci.	Oj, lijepa curo Đuke, basta li ti što u ruke?
Kasirka mi kusur zadržala, ja pričekah ne bili mi dala	Curo Roso, uzmi ga pa vrati, ponovo ti more zatrebati.
Mala moja, moj nevene, čuvaj zone erogene.	Mala moja, zrno kukuruza, bi l` voljela malo «drmoguza»
Mala moja, evo ti-ga, na-ti pa se šnjime kuda oćeš mlati.	Prođe, ljeto a sa njim komarci, pade snijeg dođoše kurjaci
U Mrkoja muda ko u jarca kad posluje, tad mu zvone jajca	Mala moja brže gaće svuci, od Dortmunda držim ga u ruci
Igra kolo, džemper joj na ruci, dođi, dragi, pa mi ga navuci.	Gledam ćerku, mamica je sušta, lako hvata, a teško popušta.
Mala moja, evo ti ga evo, pa sa njega gledaj Sarajevo.	Digni mala, svoju nogu levu, ja ću desnu, pa neka se kresnu.
Nemoj mala, šumom ići sama jer ćeš brzo postanuti mama.	Ujela te, mala, zmija, ispod pupka, đe bih i ja.
Ovce čuva, zlato moje, u tri, utri u prisoje.	Dvaput mi je ležala na pupak, šćaše duša izaći na šupak.
Otkad diram noge njene, ne lečim se od migrene.	Na moju se malu, kažu, mijenjaju, ko na stražu.
Kol`ko sam te puta Žuta, pomilovo po pršuta.	Je l` ti mala uletio, Međ kokoške moj pijet`o
Učio me đedo, stari, da biljege gledam Gari.	Ima oči zavodničke, a nikome ne da «ništa»
Zalud mala, sto mirisa, kad ni malo nemaš sisa	Zaludu ti sva ta maska, kad si ravna kao daska.
Bolestan sam, nema mi lijeka, ajde mala budi «apoteka»	Testirao, curu, jedan «Bata», posle, testa, postao je tata.
Ostaro sam, i sijedim, a još dobra momka vredim.	Moj, dragane, opet nećeš moći, jer, se telo skuplja na hladnoći
Znašli curo da je život kratak do smrti se drži za moj batak	Ja zavoljeh curu finu na Glavicu Štukeljinu
Ženiću se ove rede Jednom koja dobro prede.	Kad me rek`o ženit` ćako Tri sam metra u vis s`kako.
Znaš li, mala, musti, tkati i mješinu obrijati?	Kaže Gara da me neće spasio me Bog nesreće.
Ljuljali se ja i gara na vrljiku od kotara.	Čuva ovce moja prija, prićeram joj nekad i ja.
Od kad gaće vežem žicom, svi me zovu propalicom	Na Brljevu nikla kruška, Gdje je pukla prva puška.
Oporsti mi moja Roso, kad popijem idem koso.	Gledam malu iz daleka, Čuva ovce i buljeka.
Sve me jedna mala kune, Golijama kroz katune.	Ja u malu nemam nade, Poče drugi da je krade.
Ja sam maloj naš`o lijek, Sa Latičnog kukurijek.	Učio me đedo stari, da biljege vidam Gari
Oj đevojko kose smeđe, Na zlo će ti svanut neđe.	Koliko me jada bije, Od Nikšića do Golije.
Višnjić Višnja iz Višnjića Dola, Srce, dušo, i života pola	Moja mala čuva koze pored stare celuloze
Šeto bih se od miline S`Milijanom pro planine	U proljetne duge dane Što ne dođe moj dragane
Koliko me jada bije pro Utesa do Golije	Odselih se ja u selo treće Što sam baksuz komšija me neće
Kaže dragi da me prevario Laže pogan, majci ne živio	Vedro nebo, a zvijezda jato U Armiju, srećan ti put zlato
Moj dragane ne piši mi pismo Sve se čini da suđeni nismo	Mala moja što uradi U glavu te znali jadi
Zelen orah preko puta pao Tu sam smojom malom ladovao	Brojim zvijezde, dali fali koja Brojim momke, fali lola moja
Evo braće do jednoga sa sred polja Crkvičkoga	Kiša pada ovce bleje a nesretni čoban đe je
Oj Sominjske vite jele što ste tako potamnjele što vas tako tama bije ko da ljeta bilo nije	Što me majko želja vuče đe sominske jele huče i na luke hercegove đe momačka pjesma zove
Moje selo na visini Moje selo u planini Selo moje milo drago Mili su mi ljudi tvoji Eh, Banjani dobri moji	U krsnijem Banjanima jedno malo selo ima. Medju tvrda brda sto je, tu je rodno Sljeme moje..

WWW.MILOVIĆI-BANJANI.ME

Narodne pjesme (I dio)

Sadržaj