Postavljeno 08. januara, 2015. by admin


IN MEMORIAM

Blažo Akimov Milović

(08.02.1946-27.10.2014.)

 

Blažo Akimov Milović je dugi niz godina sakupljao i pripremao podatke o bratstvu Milovića. Skoro svi podaci koji su objavljeni na ovom sajtu su nastali upravo zahvaljujući njemu. Iz tih razloga, sasvim je prirodno da se upravo na stranicama ovog sajta nađu nešto širi podaci o Blažu.

Osnovne biografske podatke vezane za Blažov životni i radni put, njegov odnos prema najbližima i sredini u kojoj je živio, napisao je Stevan Ratkov, a meni kao administratoru sajta ostaje da na kraju napišem par riječi o Blažu na osnovu naše intezivne četvorogodišnje saradnje na ovom projektu.

 

Blažo Akimov Milović (08.02.1946 - 27.10.2014.) rođen je u selu Podljut (Velimlje) od oca Akima Stevanova i majke Jelene rođene Svorcan. Oktobra 1946. kao najmlađi kolonista sa roditeljima, braćom i sestrama dolazi u Vrbas, gde se i zadržao do kraja života. U Vrbasu završava osnovno i srednje obrazovanje, a potom upisuje ekonomski fakultet u Subotici. Provodeći studentske dane u Subotici 1967. upoznaje svoju buduću suprugu Miru rođenu Kljakić sa kojom stupa u brak 1971. godine. 1972. odlazi na odsluženje vojnog roka u Zrenjanin, a novembra 1973. zasniva radni odnos u trgovačkom preduzeću "Poljooprema" kao referent naplate, a kasnije napreduje i do mjesta direktora. Blažo je u “Poljoopremi” proveo svoj radni vijek odakle je avgusta 2010.otišao u starosnu penziju.

Ono što je u najvećem dijelu obilježilo Blažov život je ljubav prema ljudima oko sebe, ljubav prema sportu, i briga o svom rodnom kraju, bratstvu i rodbini.

Blaža je većina ljudi u njegovoj okolini zvala Čiča, bez obzira što im nije bio stric. Čiča je oko sebe okupljao djecu, komšije, kolege... Stvarno su ga svi voljeli i sa svojim smislom za humor je uljepšavao i teške trenutke a one ugodne je pravio još ugodnijim. Uvjek je imao savjet i lijepu riječ… Djeca su ga obožavala i iako nije imao svoju biološku djecu, oko njega su on i njegova supruga Mira okupljali pravu veliku porodicu.

Bio je veliki zaljubljenik u sport i istaknuti sportski radnik. Dugo godina je bio uspješan trener i igrač kuglaškog kluba Vrbas. Blažo je i osnivač Božićnog kuglaškog turnira u Vrbasu, koji se smatra jednim od najjačih turnira na svijetu i koji je godinama okupljao najeminentnija imena iz kuglaškog sporta.

Ono o čemu je posebno vodio računa su njegovo pleme, njegovo bratstvo i njegova porodica. Sakupljao je podatke o bratsvenicima i njhovim porodicama širom svijeta. Najveći dio tih podataka je objavio i na ovome sajtu. Veoma smo mu zahvalni za sav trud koji je uložio da pojedini detalji i rodbinske veze iz života bratstva Milovića ne padnu uz zaborav.

Stevan Ratkov

……………

Nakon četiri godine intezivne saradnje sa Blažom Akimovim, koja je nastala kao plod zajedničke želje da obimna građa koja se odnosila na bratstvo Milovića bude objavljena i svima dostupna, osjećam potrebu da nešto kažem o Blažu i toj saradnji. Moj osvrt se isključivo odnosi na taj period, jer Blaža nijesam lično poznavao prije uspostavljanja prvog kontakta vezanog za ovaj projekat, a nažalost prilika se nije ukazala ni za ove četiri godine. Saradnju smo ostvarivali isključivo elektronskim putem.

Sjećam se prve poruke pristigle 16. decembra 2010. Poslije objašnjenja sa kakvim sadržajima raspolaže i pitanja da li imam rješenje kako to obraditi i publikovati, slijedio je pozdrav iz kojeg se jasno uočavala Blažova velika želja i namjera da sazna za sve bratsvenike: “…pozdravi svoju porodicu koju na žalost i ne poznajem, a što me i nagnalo na prikupljanje podataka da barem znamo ko od nas i đe postoji.”

Nakon kreiranja prvog ogranka i Blažovog oduševljenja izgledom sajta, grafičkim prikazima ogranaka i tekstualnim podacima, uslijedilo je slanje velikih količina podataka koje je Blažo sakupljao godinama. Postavljanje velikog broja podataka zahtijevalo je uvođenje posebnog načina numerisanja, odnosno označavanja nasljednika, kako bi se povećala pouzdanost objavljenih podataka i lakše pretraživanje istih. Bez obzira što je radeći godinama na ovom poslu već bio izgradio svoj način označavanja i formirao određenu vrstu navike u tom dijelu, bez ikakve nelagode, odmah je prihvatio novi način označavanja, uviđajući njegove prednosti. U tom pogledu, Blažo je bio jako pogodan za saradnju, odmah je uočavao prednosti nekih rješenja, sugerisao moguće varijante i ukazivao na način mogućeg rješenja određenih spornih situacija.

Bio sam u prilici da ga vrlo često kontaktiram van uobičajenih poruka kojima smo razmjenjivali podatke. Moje nedovoljno poznavanje ogranaka bratstva, velika količina podataka, pogrešan zapis godina, imena i slično, uslovljavali su često traženje objašnjenja. Blažo je to na sebi svojstven način vrlo brzo rješavao. Putem velikog broja kontakta sa bratstvenicima, vršio je provjeru podataka i u veoma kratkom roku slao odgovor.

Pogrešno bi bilo ako bi se izvukao zaključak da je Blažo svoje aktivnosti isključivo usmjerio na sakupljanje podataka o geneološkom stablu bratstva Milovića. Bio sam ne malo iznenađen kad je nakon slanja podataka za nekoliko ogranaka, stigla poruka sa potpuno drugačijim sadržajem. Bilo je više nego jasno da je Blažo svestrana ličnost i da je njegovo interesovanje mnogo šire od samog stabla bratstva. Pristigli podaci odnosili su se ne samo na Miloviće, nego i na Banjane i Crnu Goru, a naravno i na Vrbas, mjesto đe su nastavili da žive kolonizovani iz pojedinih krajeva Crne Gore. Poruka se sastojala od istorijskih datuma, odnosno događaja i poznatih ličnosti iz prošlosti Crne Gore, dokumenta, starih fotografija, kratkih pjesama kakve su se pjevale na sijelima u Banjanima i u Vrbasu, šala, zanimljivosti vezanih za koloniste u Vrbasu, blagoslova, kletvi, ukora, poslovica i sl. Sve sam teže uspijevao da pratim Blažov tempo, odnosno došlo je do nesklada između njegovih želja da se što veći dio narodne baštine objavi i mojih mogućnosti da sve to uskladim sa postojećim obavezama. Iz tih razloga dio ovih sadržaja je objavljen a dio čeka na objavljivanje. U dogovoru, prioritet smo dali sređivanju ogranaka, a ostali sadržaji naknadno koliko se stigne. Takođe, Blažo mi je napomenuo da je ovo što mi je poslao samo dio sadržaja koje je sakupio. Ako se pogleda šta je sve objavljeno na sajtu i uzme u obzir da je to samo dio sadržaja koje je sakupio, onda se može donekle procijeniti značaj i veličina njegovog rada na sakupljanju vrijednih podataka.

Bez obzira što je najveći dio sadržaja nastao njegovim angažovanjem, upornošću i poklanjanjem ogromnog vremena ovim aktivnostima, nikad to nije posebno isticao. Prije bi se moglo reći da je to osjećao kao neku obavezu, kao neki dug prema bratstvu. Bio je jako zahvalan svima onima koji su na bilo koji način pomogli da se do određenog podatka dođe. Tražio je da nađem načina da se ta njegova zahvalnost javno saopšti putem sajta što sam i uradio. Putem tog saopštenja Blažo je uputio posebnu zahvalnost velikom broju pripadnica ženskog dijela našeg bratstva (strine, babe, tetke, sestre, snahe, đevojke Milovića), koje su se po pitanju sakupljanja i dostavljanja podataka pokazale znatno angažovanije od pripadnika muškog dijela.

Posebno je vodio računa o ispravnosti podataka. Više je nego očigledno da u ovoj vrsti posla đe više ljudi dostavlja podatke, greške je prosto nemoguće izbjeći. Blažu je bila dobro poznata ta činjenica, ali se uvijek pribojavao da neku eventualnu grešku neko pogrešno ne protumači. Iz tih razloga se raspitivao da li postoji neki stariji brastvenik koji dobro poznaje ogranke da provjeri podatke jer: “Najviše se bojim u ovom radu da na moje greške koje napravim neko se ne naljuti smatrajući ih zlonamjernim!!!”

Već na početku sam naglasio da se kompletna komunikacija odvijala elektronskim putem. To je još nešto što govori o Blažu, jer je prihvatio savremene tehnologije, uviđajući njihovu korisnost i prednost ne samo u ovom poslu. Nije dozvoljavao da ide za vremenom nego je išao u korak s njim. U vrijeme njegovog školovanja nije bilo kompjutera, ali ih je on i pored toga sasvin normalno koristio. Njegov rad se nije svodio na slanje i primanje pošte, već je koristio i razne društvene mreže preko kojih je ostvarivao kontakte i prikupljao podatke.

Nakon objavljivanja podataka o svim ograncima uslijedile su ispravke. Kako je internet postao skoro svima dostupan, brastvenici su imali uvid u objavljene podatke. Uočene greške slali su Blažu, a on je to pedantno upoređivao sa postojećim podacima i razlike slao na objavljivanje.

Nakon određenog vremena u kojem bi se najveći broj grešaka otklonio, Blažo je imao namjeru da pokuša na osnovu već složenih, korigovanih i objavljenih podatke na sajtu, da pripremi štampano izdanje. Krajem oktobra 2014. prekinut je njegov životni put. Namjeru oko štampanog izdanja Blažo nije uspio da ostvari, ali ono što je uradio za svoje bratstvo, vrijedno je velikog divljenja, zahvalnosti i poštovanja.

Veselin Vukašinov Milović